Turizam

Soni trg je nekada bio središnja Prostor sadašnjeg grada počeo se razvijati oko mnoštva izvora slane vode. U  prvobitnom periodu na prostoru Tuzle je bilo sojeničko naselje, a nakon toga se, na tom području, kroz sve prethistorijske i historijske periode, odvijao život i razvijao.

Grad se razvijao između Sonog trga, Skvera i Kapije. Na Sonom trgu se nalazio jedan od izvora soli, koji je 1476. godine modernizovan i pretvoren u slani bunar, te služio za crpljenje slane vode i za organizovanu proizvodnju soli. Soni trg je, zajedno sa restauriranim prvobitnim slanim bunarom, obnovljen 2004. godine. Na trgu se nalazi i replika neolitske posude za isoljavanje, koja je sastavni dio fontane, ukrašene mozaikom iz Ravenne, svjetske prijestonice mozaične umjetnosti. Na Sonom trgu se može pogledati i muzejska postavka predmeta iz doba neolita i drugih historijskih razdoblja, pronađenih na lokalitetima u i oko Tuzle.

Soni trg je nekada bio središnja tačka (pazarište) oko koje su se dalje gradili brojni vjerski i javni objekti. Ovo mjesto i danas predstavlja centar historijskog dijela grada, oko kojeg se nižu desetine uskih, makadamom popločanih uličica, uvijek punih života i mladosti. U neposrednoj blizini Sonog trga nalazi se nekadašnja kapija (vrata) grada, a u moderno doba dio korzoa i veliko okupljalište mladih. Danas je Kapija poznata kao mjesto na kojem je, 25. maja 1995. godine, jedna agresorska granata ubila sedamdeset i jednu mladu osobu, a ranila nekoliko stotina mladih, koji su se te večeri došli družiti i zabavljati. Na tom mjestu nalazi se spomen obilježje, da opominje i podsjeća na stradalu tuzlansku mladost. Na drugom kraju historijskog dijela grada, inače pješačke zone, nalaze se skulpture-spomenici dvojici velikih bosanskohercegovačkih umjetnika, rođenih Tuzlaka: piscu Meši Selimoviću i slikaru Ismetu Mujezinoviću.

Tuzla je jedini grad u Evropi koji ima slano jezero i jedini grad na svijetu čije se slano jezero, kupalište i plaža nalaze u centru grada. Kada se, prije nekoliko miliona godina, Panonsko more povlačilo sa velikog dijela evropskog tla, ispod Tuzle je ostavilo milione tona naslaga kamene soli. Zahvaljujući ovom prirodnom bogatstvu, a uz podršku domaćih stručnjaka, slana voda je izvučena na površinu i 2003. godine pretvorena u Panonsko jezero – jezero u kojem se nalazi mineralima bogata slana voda, koja se slanim bunarima crpi direktno sa podzemnih naslaga kamene soli. Pored užitka u kupanju u vodi, koja ima gotovo sve karakteristike morske vode, ova voda ima i ljekovita svojstva, pogotovo u liječenju reumatskih i disajnih oboljenja. Sve ovo privlači hiljade posjetilaca tokom ljetnih dana.Panonsko jezero se neposredno nastavlja na sportsko-rekreacioni kompleks Slana banja, koji je, zapravo, jedan od najprostranijih i najuređenijih centralnih parkova u BiH.

Pored staza za šetnju i jogging, ovaj kompleks obuhvata kompleks teniskih terena, igralište za mali nogomet i košarku, te neka od spomen obilježja iz novije historije grada. Na ovom prostoru nalaze se spomen obilježja herojima i žrtvama Drugog svjetskog rata, braniteljima iz rata 1992.-1995., te civilnim žrtvama rata, odnosno tuzlanskoj mladosti koja je stradala na Kapiji 1995. godine. U sastavu Slane banje nalazi se Kuća Plamena mira, namijenjena aktivnostima mladih, njihovim kreativnim inicijativama i idejama, te nekoliko ugostiteljskih objekata.

Centralni dio kompleksa krasi fontana sa skulpturom Leda, djelom poznatog tuzlanskog kipara Franje Ledera.     Od spomenika islamske tradicije, u Tuzli se nalazi nekoliko starih, veoma lijepih džamija, kao što su Poljska (Turalibegova), izgrađena 1572. godine, zatim Šarena, Čaršijska, Džindijska, Mejdanska i Bijela džamija u Gornjoj Tuzli, te Čaršijska česma iz  1888. godine. Neobičnom ljepotom i tradicionalnim stilom građenja posebno se izdvaja Džindijska džamija, najvećim dijelom ukrašena detaljima od drveta.

Rimokatolička crkva sv. Petra, koja je bila sagrađena 1873. godine,  iako izuzetno vrijedno zdanje s brojnim freskama, koje su bile pod zaštitom države, morala je 1987. biti srušena zbog posljedica slijeganja tla (uslijed eksploatacije soli), te je 1998. izgrađen noviFranjevački samostan i crkva sv. Petra i Pavla. U blizini je i Pravoslavna crkva uspenija Presvete Bogorodice iz 1874. godine, koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća uspješno spašena od tonjenja, budući da se i ona nalazila na području pogođenim ovim fenomenom.

U Srednjoj Lipnici se nalazi kapela Gospe Lipničke iz 17. stoljeća, tipičan primjer tradicionalnog narodnog graditeljstva. U Kapeli se nalazi slika Blažene Djevice Marije, kojoj narod ovog kraja pripisuje čudotvorne moći.     Tuzlanska pijaca je jedna od najpoznatijih u BiH, po obilju ponude, a posebno tradicionalnih bosanskih proizvoda, domaćih sireva, meda, ljekovitog bilja, gljiva, šumskog voća i autohtonih vrsta, gotovo iščezlog voća. Ovo mjesto, pored dobre ponude, na poseban način, predstavlja jednu od osobenosti duše grada i otkriva način svakodnevog života tuzlanske čaršije.